Visina odštete za tjelesne povrede

Kolika je odšteta za tjelesne povrede? Koliku ću odštetu dobiti? Zašto odgovor glede visine pravične odštete za tjelesne povrede nije jednostavan?

Oštećeni se često pitaju na kakvu odštetu za tjelesne povrede imaju pravo, ali u većini slučajeva ni iskusni advokat ne može odmah i precizno odgovoriti na ovo pitanje. Član 179. ZOO-a samo općenito određuje da oštećeni ima pravo na pravičnu novčanu odštetu. Naime, visina odštete za tjelesne povrede zavisi od više ili manje važnih okolnosti.

visina odštete za tjelesne povrede

To su posebno:

– intenzitet oštećenja, odnosno težina povrede,

– spol i starost oštećenog,

– dužina bolovanja,

– dužina liječenja i tok liječenja i rehabilitacije,

– posjeta ličnom ljekaru i specijalistima,

– sadržaj dostupne medicinske dokumentacije,

– prethodni problemi,

– intenzitet i trajanje fizičkih bolova,

– prag bola,

– obrazovanje i zanimanje oštećenog,

– aktivnosti oštećenog prije i nakon štetnog događaja,

– prognoza zdravstvenog stanja,

– usporedba dosuđenih odšteta u sličnim slučajevima,

– usporedba i smještanje konkretnog slučaja između lakših i težih slučajeva povreda,

– subjektivne karakteristike lica uključenih u rješavanje slučaja (službenik osiguranja, sudija, sudski vještak, advokat), kao i samog oštećenog,

– mjesto nesreće,

– sadržaj police osiguranja,

– socijalni status i materijalno stanje oštećenog,

– odnos počinioca prema nastanku štete i njegovo imovinsko stanje.

Gore navedene okolnosti za procjenu visine odštete su međusobno isprepletene i navedene su slučajnim redoslijedom; važnost svake pojedine okolnosti zavisi od slučaja do slučaja.

Procjena je također subjektivna

Kod odšteta za tjelesne povrede, obim nastale štete (intenzitet i trajanje fizičkih bolova, neugodnost liječenja, posljedice, prognoza itd.) utvrđuje se na sudu uz pomoć sudskih vještaka medicinske struke. Iako vještaci teže da budu objektivni, njihova ocjena je često u određenoj mjeri subjektivna, tako da se mišljenja vještaka o istoj temi mogu značajno razlikovati.

Postoje i velike razlike između sudija; neki su velikodušniji kod odmjeravanja visine pravične odštete, drugi su škrtiji. Razlike se javljaju između pojedinih sudova, a još veće između osiguravajućih društava i službenika osiguranja, koji iznos naknade utvrđuju vansudski. Tokom godina se mijenjala sudska praksa u pogledu dosuđivanja visine odšteta za tjelesne povrede.

Konačno, i oštećeni se razlikuju: neki štetni događaji utiču više, drugi manje, neki su uvjerljivi tokom saslušanja na sudu, drugi su veoma nespretni, neki su plašljivi, treći agresivni, neki (pre)skromni, četvrti imaju velika očekivanja…

(Ne)realna očekivanja

Često se razlikuju i iznosi dosuđenih odšteta, iako su oštećeni pretrpjeli slične povrede. Naime, sudija mora uzeti u obzir subjektivne okolnosti pojedinačnog slučaja, jer povrede ne pogađaju sve oštećene podjednako (npr. povreda prsta profesionalnog pijaniste).

Iako više volimo čuti dobra predviđanja, potrebno je zadržati realna očekivanja pri procjeni visine odštete za tjelesne povrede. Uz pitanja o visini odštete, oštećeni često posjećuju nekoliko advokata; vole da se odlučuju za medijski eksponiranije, ali još više za one koji obećavaju nerealno visoke odštete (ti advokati su obično znatno skuplji). Kako se predviđanja o visokoj odšteti ne ostvaruju, oštećeni se opravdano osjećaju prevarenim.